Odluka je pala: Iduće godine postat ću maratonka

220

Službeno sam prijavljena na svoj prvi (a nadam se ne i zadnji) maraton u životu. Odluka je pala da idem na 35. Vienna City Marathon na kojem bude ukupno 42.000 trkača i stotine tisuća navijača pored staze. Trenutno sam u 4. tjednu priprema i još sam na manjim dužinama do 15 km pokušavajući izgraditi dobre temelje.

Glavno pitanje na koje u zadnje vrijeme odgovaram je: Zašto maraton?

Ljudi koji me poznaju obično me to ne pitaju nego počnu vrištati od sreće i čestitaju mi na mojoj odluci i znatiželjno se raspituju o detaljima priprema i utrke. Ljudi koji me baš i ne poznaju pitaju me zašto. I očekuju neki smisleni odgovor u jednoj rečenici. Teško je to objasniti, pogotovo ljudima koji se ne bave nekim sportom ili rekreacijom. Njima je to: a) ludost ili b) totalno gubljenje vremena. Oni ne znaju kakav je to feeling kada srušiš neki svoj osobni rekord. Ne mora to biti trčanje, nego općenito mislim na treninge. Kakav je to dobar osjećaj poslije svakog odrađenog treninga. Koliko treba upornosti i discipline. Koliko osjetiš zadovoljstvo i ponos kada vidiš napredak. Koliko ti život postanje bolji na svim poljima. 

Kako to objasniti nekome u jednoj rečenici? Prije sam odgovarala: ”Pa ono, volim trčati, izazov mi je pretrčati maraton”, a oni bi me i dalje blijedo gledali. Sad im kažem: ”Probaj i vidjet ćeš”. Većina ih ne proba :D. 

Ako želiš znati cijelu moju priču i dobiti odgovor na pitanje zašto u malo više od jedne rečenice klikni na ovaj blog: S Running Gate-om do prvog maratona .

P.S. Ako netko koristi Nike+ Run Club aplikaciju neka me tamo potraži 😉

 

 

 

 

 

Leave A Reply

Your email address will not be published.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.